Energetska bilanca – Povijesni razvoj
Od otkrića vatre, fosilna goriva se koriste za grijanje kako bi se održao energetski bilans čovjeka tijekom hladnih godišnjih doba. Najstariji oblik ovog dobivanja energije – ili preciznije, pretvorbe energije – je vatra na otvorenom.
Kroz povijest ljudske evolucije, mnogi uređaji i sustavi su izmišljeni i tehnički unaprijeđeni za ovu vrstu korištenja energije.
Shema hipokaustičnog sustava
Već u antičko doba i srednjem vijeku, izgrađeni su sustavi grijanja kako bi se pojedinačne prostorije zagrijavale putem kamina, peći i štednjaka, kao i za centralno grijanje više prostorija putem sustava hipokausta, što je omogućilo održavanje podnošljivih temperatura unutar zgrada tijekom zimskih mjeseci. Kasnije su različite tehnologije sustava razvijene kako za kuće, tako i za zgrade koje su služile za skladištenje, proizvodnju i distribuciju robe. Ovi sustavi nisu samo omogućavali grijanje zgrada, već su također omogućavali opskrbu pitkom i nepitkom vodom (npr. sanitarni uređaji, protupožarni sustavi, sustavi za navodnjavanje itd.), ventilaciju ili klimatizaciju istih, kao i proizvodnju roba. Iz toga se konačno razvio zanimanje za instalater (voda, grijanja, klima) kako u obrtu tako i u industriji.
Zbog stalnog globalnog porasta potrošnje fosilnih goriva, zbog procesa izgaranja, u okoliš se sve više ispušta štetne tvari i CO2 (ugljični dioksid) (vidi Sliku 2). Posljedice su ekološke štete (npr. odumiranje šuma, onečišćenje voda) i klimatske promjene. Na primjer, kiseli kiša, koja se smatra odgovornom za odumiranje šuma, izazvana je emisijama NOx (dušikovi oksidi), kao i staklenički učinak uzrokovan porastom razine CO2 u atmosferi.
